[FOTO] Izgradili su naš svijet: Fotografije iz prošlosti dokaz su hrabrosti radnika Najekskluzivniji pasoš na svijetu je pasoš Suverenog malteškog vojnog reda Bosanka Esma Voloder najljepša žena Australije Đerzelez Alija – jedan od najvećih opjevanih bošnjačkih junaka osmanskog doba U Laktašima otkriven Balkis, jedna od najstarijih episkopija u BiH Najteži dan u historiji grada: 22. jula 1993. na Sarajevo ispaljeno 3.777 granata Bitka kod Lipljana – Najveća pobjeda Husein kapetana Gradaščevića nad osmanskom vojskom Prva bosanska kraljica Doroteja Vidinska i vjenčanje za Tvrtka I Kotromanića – dokaz čvrstih veza bosanskog i bugarskog dvora Dolazak Slavena na naše prostore i stapanje sa ilirskim stanovništvom PROCES PRELASKA NA ISLAM U BOSNI: Jedan od fenomena u Evropi Gradačac: Tajne Starog grada i kule Zmaja od Bosne Bošnjaci Podrinja odgovorili na Dodikovu fašističku izjavu: Podrinje je naše i ne idemo iz njega! DJEČAK U CRVENOJ TRENERCI Prva bosanska kraljica Doroteja Vidinska i vjenčanje za Tvrtka I Kotromanića – dokaz čvrstih veza bosanskog i bugarskog dvora PODZEMNO BLAGO KOJE ČUVAJU VILE PRIČE O BOSANSKIM ŽENAMA: PJESNIKINJA ANKA TOPIĆ Hirurg traži dječaka Hasana kojeg je operisao prije pada Srebrenice: “Želio bih znati samo jedno” Prvu srednju školu za žene na prostoru današnje Bosne i Hercegovine su 1869. godine otvorile dvije Engleskinje Bosanskohercegovački gradovi su prve kafane imali prije Beča i Pariza – otvaranje prvih kafana u Bosni Avdić: Na strijeljanju smo se krili jedni iza drugih (VIDEO) Puno je godina prošlo od 07.07.1992. babo moj, ne smijem ni početi brojati. MISTERIOZNO OTKRIĆE KOD PRNJAVORA: Pronašli rupe pune ‘zlatnog’ pijeska! Dr. Ibrahim Kajan piše za INS: Čija je naša Katarina? Sarajevo podiže spomenik čuvenim “Vikićevcima” Kako je osmanski beglerbeg u Bosni stao u zaštitu francuskog konzula Davida Pisma i snimci iz 1994. koja nikada nisu stigla na željenu adresu: Srebreničani nisu gubili nadu “Zaplakala šećer Đula”: Jedna priča o ljubavi, hrabrosti i časti – Video ‘Ja nisam tu’ – jedna od najemotivnijih pjesama iz rata; napisao je dvanaestogodišnjak – VIDEO BiH napravila prvu domaću pušku! Kad su Čola i Brega došli kod Dine Merlina na Bajram, majka nije bila oduševljena: ‘Šejtani, kao i ti…’ Spomenik Mehmed-paši Sokoloviću: Srbovanje i mitomanisanje u Višegradu Blaž Kraljević 1992: Nema podjele BiH, sačuvat ćemo je za sve nas Derviš-paša Dedaga Čengić: Čengić Vila u Sarajevu nosi ime po njemu Smail-aga Čengić: Junak proslavljen u ratu sa Crnogorcima “Muzej Hercegovine” čuva začuđujuća rješenja neimara Hajrudina za gradnju Starog mosta” Srednjovjekovni bosanski vitezovi – simbol prestiža i udarna snaga srednjovjekovne bosanske vojske Djed Crkve bosanske: Duhovni poglavar svih heretika Evrope i simbol bosanske srednjovjekovne posebnosti Zašto i kako je ubijen Bošnjak Mehmedalija Mak Dizdar? OVO JE DOKAZ DA JE BOSNA NEUNIŠTIVA: Pogledajte šta su franjevci uradili za žrtve genocida u Srebrenici… Za Marš mira do danas prijavljeno 2.500 osoba iz cijelog svijeta IZAČIĆ: BEDEM S KOJEG SE BRANI SRCE KRAJINE (VIDEO) Tadašnja svakodnevnica: Snimak jednog običnog dana u Sarajevu iz 1939. godine Godišnjica smrti Adija Lukovca: Pionir elektronske muzike u Bosni i Hercegovini Kad stranci posjete BiH: Zadivljujuće odredište ispunjeno beskrajnim količinama ljepote i šarma Vuk Karadžić: “Da su svi Bošnjaci bili složni, prije bi oni Sultana nadvladali nego on njih.” Herojska pogibija Hifzi bega Đumišića: Jedan od najvećih junaka XIX stoljeća u ratovima sa Srbima i Crnogorcima Primorac o jednačini – neandertalac kao Bošnjak Srbin, Hrvat Široka društvena podrška zakonu o zabrani negiranja genocida BiH prvi put na prestižnom “Cannes Lions” festivalu kreativnosti Konjička čaršija i Stari kameni most plijene pažnju turista KUĆNI VRTOVI KAO IZ BAJKI Od danas besplatan roaming u zemljama Evropske unije Planirate li na Jadran ovog ljeta? Nakon što pročitate ovo vjerovatno nećete! Savjeti za život bez stresa: Rasporedite energiju, a ne vrijeme Zaboravljena kolonija stećaka kod Prozora Mali Neum i zakopano blago na Majevici Gazi Husrev-begova emernama: Akt civilizacijske tolerancije Oaza mira nadomak Sarajeva: Terapija i druženje s plemenitim životinjama (Video) Fotografija koja se sakrivala čitav vijek: “Na Drini ćuprija” u koloru oko 1900. godine GRAD VISOKO – VIDEO Cazin: Počinje sanacija Berksovog dvorca na Starom gradu Ostrožac i kuće Nurije Pozderca Prof. Imamović: Bosna je srednjovjekovni univerzitetski centar Gradačac se prisjeća svojih heroja i herojske odbrane: Godišnjica formiranja 107. Vmtbr. ARBiH Energija šume: Ako zagrlite drvo, dobit ćete nalet energije Stari grad Bužim: Tvrđava koja je predstavljala kontinuitet života u različitim vremenskim epohama U ZAVIDOVIĆIMA KUGLA UMJESTO “KRIVAJE” PRIČE USPJEŠNIH STRANKINJA U BIH (3): INDONEŽANKA NAPOKON ŽIVI U DRŽAVI KOJA IMA ČETIRI GODIŠNJA DOBA Sandalj Hranić Kosača, veliki vojvoda bosanski Ljepote BiH u 4K rezoluciji će vas očarati! (VIDEO) Kako ramazan provode Bošnjaci u Norveškoj, zemlji gdje ljeti Sunce ne zalazi? Austrijski princ je kahvu u Travniku platio dukatom Snimci dronom: Proljeće u Ljubuškom i zadivljujući vodopad Kravice Ponos Bosanske Otoke: Ramazani i iftari u jedinoj džamiji na riječnom otoku u Evropi Ljubav iza rešetaka: Bosanski gangster i krijumčarka kokaina se zaljubili u zatvoru Avdića džamija u Planoj: Kamena ljepotica u pustoši Stolačka tarča u maju: Jedini sajam s tematikom Srednjeg vijeka u BiH Rocky road ice-cream cake Jelly jaffa cheesecake Louise’s lighter lamingtons (FOTO) Čuvanje tradicije: Stara bosanska soba u kući porodice Kaniža Uloga derviša u formiranju modernih gradskih naselja u Bosni tokom ranog osmanskog perioda Srednjovjekovni bosanski umjetnički stil izrade predmeta “Ad modum bosnensis” – jedna od posebnosti bosanskog srednjovjekovlja Odlučila sam napustiti BiH, jer nisam željela da se sutra iste stvari dese mome djetetu Svetinja: Voda koja poteče svakog šestog maja u podne (Ne)otkrivena tajna gradnje Kineskog zida od koje ćete se naježiti MALME: Od Hellenholm dvorca do bošnjačke palate u Švedskoj Dirljivo pismo najboljeg mladog glumca Njemačke Edina Hasanovića: Želim da moj babo ima mir Mistično mjesto koje pohode mnogobrojni svjetski turisti Kako se nekad dočekivao ramazan KUŠLAT DŽAMIJA KOD ZVORNIKA (VIDEO) Tragom Bošnjaka u Austriji UNSKO SANSKI KANTON – VRATA BOSNE I to je moguće: Stari most, simbol Mostara i čitave države neće biti na službenom suveniru Mostara! Prihvaćeni zahtjevi bh. strane: Gradnja Pelješkog mosta počinje najesen Stolac – grad bogate historije Stećci i nišani kod Ustikoline: Nije to “gomila kamenja” iz prošlosti već blago za budućnost Planinski biseri: Veliko i Crno jezero na Treskavici ostavljaju bez daha (VIDEO) Veliko otkriće u BiH: Narodna predanja se pokazala tačnim “Kako je to otići u krevet gladan…” Video o dječaku zbog kojeg želimo biti bolji ljudi” Posjetili smo jedno od najmisterioznijih mjesta u Evropi: Kakvu tajnu krije nalazište u Zavidovićima?

PRIČE USPJEŠNIH STRANKINJA U BIH (3): INDONEŽANKA NAPOKON ŽIVI U DRŽAVI KOJA IMA ČETIRI GODIŠNJA DOBA

About

U Bosni i Hercegovini živi nekoliko hiljada stranih državljanki koje su zbog karijere i ljubavi napustile svoje domovine. Stav istražuje ko su te žene, kako žive i čime se bave. Hercegovačka snaha iz Indonezije Tri Retno Kawuri radi u Sarajevu kao prevodilac bosanskog jezika, majka je troje djece i izvrsna kuharica bosanskih jela.

Indonežanka Tri Retno Kawuri 2002. godine odlučila je doći živjeti u Bosnu i Hercegovinu, domovinu svog muža Senada. On je porijeklom iz Konjica, a upoznala ga je dok je on bio na studijima u Maleziji. Danas, 15 godina nakon dolaska u našu zemlju, Retno je zaposlena u Ambasadi Indonezije u Sarajevu kao prevodilac bosanskog jezika, majka je troje djece i izvrsna kuharica bosanskih jela. Ova je Indonežanka inspirativna i svestrana, voli pjevati, putovati, uživati u modi i u brzoj vožnji motora.

SANJALA DA POSTANE STJUARDESA PA DA MNOGO PUTUJE

Udati se u BiH za nju je, kako kaže, isto kao udati se bilo gdje drugdje u svijetu, samo što su, zbog različitih kultura i odgoja ljudi, izazovi drugačiji. Ona i njen suprug prevazišli su te razlike tako što su naučili da za svaku situaciju pronalaze kompromis.

“Ključna je stvar to što smo mi od početka bili svjesni da će biti teško i s puno prepreka jer je riječ o mješovitom braku. Drugačije je kada supružnici dolaze iz iste kulture. Bitno je poštovanje i tolerancija. Važni su i isti pogledi i prioriteti u životu”, pojašnjava Retno.

Ljubav je bila presudna za njen dolazak u Bosnu i Hercegovinu, ali to ne znači da će ovdje i ostati do kraja života.

“Prije braka smo razgovarali da niko od nas dvoje ne smije određivati gdje ćemo živjeti jer je Zemlja široka. Putovali smo u različite države svijeta, a moj je suprug studirao u Maleziji i dovoljno upoznao mentalitet naroda Jugoistočne Azije. Nas dvoje se slažemo u tome da se ne vežemo samo za jednu državu”, priča Retno.

Za sebe kaže da je osoba koja voli putovati i upoznavati drugačije kulture, a dva frižidera popunila je magnetima s različitih destinacija s pet kontinenata. Još kao djevojčica, s ocem je mnogo putovala i željela je jednog dana biti stjuardesa zato što one mnogo putuju. Učila je strane jezike, skupljala poštanske markice, a, radi razmjene, taj je hobi često zahtijevao i kontakt s ljudima iz različitih država svijeta. Jedna od najvećih želja bila joj je da živi u državi u kojoj se smjenjuju četiri godišnja doba. Iako joj je prvih dana u BiH bilo veoma teško jer je ostavila svoju domovinu, porodicu, na kraju joj se ta želja i ostvarila.

“Sve sam počela od nule. Bio je februar 2002. godine kada sam stigla u Bosnu. Bila je zima i veliki snijeg u Sarajevu. Prvi sam put vidjela snijeg i sve mi je izgledalo drugačije. Hladna klima, čudan jezik i čudan mentalitet. Na početku sam mislila da se neću nikad uklopiti ovdje. Međutim, prihvatila sam drugačiju kulturu, ponajviše kada sam počela učiti bosanski jezik, i to sam uradila zbog sebe, da mogu komunicirati s ljudima”, prisjeća se Retno i dodaje da je nakon toga slijedilo veliko olakšanje.

U tom periodu najveći izazov bio joj je da ostane jaka i tolerantna. Danas je, kaže, sretna kad u telefonskom razgovoru ljudi ne primijete da je strankinja. Nažalost, priča Retno, njen je suprug nije učio bosanski jezik jer su stalno komunicirali na engleskom. U učenju bosanskog jezika pomagala joj je privatna učiteljica koja je dolazila svaki drugi dan kući i učila je tri mjeseca intenzivno. Ispričala nam je i nekoliko anegdota iz tog perioda. Tada se često družila i igrala s djecom od zaove, koja su pričala s njom na bosanskom jeziku bez padeža jer su mislili da će ih ona bolje razumjeti ako nepravilno govore. Također, na pijaci joj se dešavalo da ljudi povise ton dok razgovaraju s njom, vjerovatno misleći da će ih tako bolje shvatiti.

STRAH OD PREDRASUDA

Retno nije odustala od svoje karijere i nastavila je školovanje u BiH. Nakon diplomiranja na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu krajem 2009. godine, otišla je na odmor u Indoneziju i tamo boravila duži period. Zbog činjenice da je strankinja i da nosi hidžab, smatrala je da će joj biti teško naći zaposlenje u Bosni i Hercegovini.

“Mislila sam tako jer u BiH još postoji neki strah od pokazivanje identiteta vjere kao što je hidžab. Nisam baš očekivala da će posao mene naći, bez da sam ga ja ikad tražila. Dobila sam ponudu da radim kao prevodilac za Ambasadu Indonezije kada je Vlada Republike Indonezije odlučila otvoriti predstavništvo u Sarajevu. Znali su da sam diplomirala na Sarajevskom univerzitetu i da govorim bosanski, engleski i, naravno, indonezijski”, kaže Retno.

Na pitanje kako usklađuje obaveze na poslu i u porodici, priznaje da nije lahko biti zaposlena i u isto vrijeme biti majka troje djece.

“Radim osam sati dnevno, ali imam sedmični planer i tu pišem svoje bilješke. Pravim dvije različite tabele, za privatni i profesionalni život i pokušavam da budem tačna i odgovorna kao majka, žena, radnica i da ispunim svoje dužnosti prema Allahu i prema društvu. Iskreno, ne mogu da budem profesionalna bez pomoći mog supruga i tete koja čuva moju djecu. Oni su podrška u mom životu. Sretna sam što ih imam”, iskrena je Retno.

Priznaje da joj je vrlo bitno vrijeme koje posveti samo sebi jer smatra da su zdravlje, tijelo, duša i um emanet od Boga i da ih trebamo sačuvati u najboljem obliku.

“Trudnoća, porod i dojenje dovoljni su stres za žene, a, zapravo, moje vrijeme za sebe jeste odlazak na masažu i tretman lica. Radim puno i vrlo malo vremena imam da budem sama. Djeca, posao, kuća i ostale obaveze dovoljno uzimaju moje vrijeme, a smatram da trebamo ulagati u ljepotu dok smo mlade. Tretmani ne moraju biti u kozmetičkim salonima, možemo to uraditi kod kuće s prirodnim preparatima kao što su maslinovo ulje, kokosovo ulje, šećer za piling lica itd.”, savjetuje dame ova Indonežanka.

Tvrdi da je vjera dodatno motivira da bude ozbiljna u svemu što radi i da se maksimalno trudi: “Dok sam studirala, imala sam poteškoće jer sam bila i majka i studentica, ali sam čvrsto odlučila da završim studij na vrijeme. I, hvala Bogu, položila sam sve u roku i nisam prenosila predmete na sljedeću godinu. Diplomski rad sam odbranila s ocjenom 10. Zahvalna sam mojim dobrim profesorima i asistentima za podršku koju su mi dali.”

Retno ističe da joj se u BiH najviše sviđa održavanje rodbinskih veza, način na koji se drži do čistoće i konzumiranje organskih namirnica bez aditiva.

“Ljudi se ovdje posjećuju bez ikakvih povoda, dolaze na kahvu, donese poklone za neke prilike, npr. babine, diplomiranje i povodom selidbe u novu kuću. Sviđa mi se kako Bosanke znaju kuhati i kako održavaju čistoću u kući i vrtu, a u isto su vrijeme sređene dame, i to sve rade bez pomoćnice, dok Indonežanke većinom imaju pomoćnice i dadilje i mogu imati mnogo više vremena za sebe”, priča naša sagovornica.

I DJECU PRIPREMA ZA PUTOVANJA PO SVIJETU

Bosansku hranu davno je naučila kuhati, a priprema i indonezijsku ili hranu drugih nacionalnih kuhinja. Ciljano sprema raznovrsna jela kako bi se njena djeca, Ammar (14), kćerka Sarah (5) i sin Azzam (2,5), navikli na različite ukuse zbog putovanja.

Porodica i prijatelji iz Indonezije posjećuju je i obilaze, a mama joj je boravila u Bosni od 2012. do 2013. godine. Tokom njenog boravka kaže da su uspjele obići skoro sve gradove u BiH. “Njoj se dopada ljepota i priroda Bosne i Hercegovine, posebno Mostar i Počitelj, a mnogo voli Baščaršiju. Ona hvali BiH i bh. narod našoj rodbini u Indoneziji i opisuje ga kao dragulj u Evropi gdje su ljudi ljubazni i uživaju u čistom zraku i čistoj vodi”, kaže Tri Retno Kawuri.

Svoju rodnu zemlju posjećuje svake godine, a ove godine u Indoneziji planira provesti i Ramazanski bajram.

“To sam poželjela jer kod nas muškarci, žene i djeca idu na bajramski namaz na otvorenom i nakon toga imamo veliku gozbu kod nane, gdje se sastaje cijela porodica, a pripremaju se posebna jela za Bajram”, priča Retno, radujući se nadolazećim praznicima.

Naša sagovornica voli modu, član je tradicionalne plesne grupe pri Ambasadi Indonezije u Sarajevu, uživa putovati i voziti motor ili skuter. “Ja vozim motor i skuter u Indoneziji i mogu reći da uživam u brzoj vožnji. Nažalost, nemam motor u Sarajevu i ovdje je neobično za Sarajlije da vide žene s hidžabom kako voze motor, zar ne”, kaže nam kroz smijeh. Hobi joj je i pjevanje. Bavila se muzikom kao dijete, a još uvijek pjeva i snima se pomoću aplikacije smule.com.

Životna inspiracija joj je Indonežanka Yoyoh Yusroh, koja je bila članica Parlamenta Indonezije, ima trinaestero djece i pored toga je bila vrlo aktivna u društvu i uložila svoje vrijeme i imetak za dobrobit društva: “Sretna sam što sam je imala priliku upoznati dok je boravila kod mene u Sarajevu. Od nje sam naučila srž života.”

Komentirajući sličnosti i razlike između žena u BiH i u Indoneziji, Retno tvrdi da žene u objema državama uživaju potpuno slobodu kao i muškarci kada je riječ o pravu na obrazovanje, imovinu i druga prava.

“Ponekad osjetim da postoji razlika u odgoju na Balkanu zbog patrijarhata. Žene u Indoneziji nemaju potrebu mijenjati prezime i uzimati muževo nakon udaje, dok se ovdje to podrazumijeva. Često dobijem pitanje zašto nisam uzela prezime od supruga. Žene su u Indoneziji mnogo aktivnije u društvu iako imaju mnogo više djece od Bosanki. Ovdje žena uglavnom mora birati između porodice i karijere ako ima mnogo djece”, pojašnjava Retno i dodaje da žene u Indoneziji dobiju više podrške od muških članova porodice koji imaju ulogu zaštitnika žene i nakon udaje, dok je u Bosni osjetila da narod ima stav da žena ulazi u novi život samo s porodicom svog supruga ako je već udata.

Za kraj, Retno pojašnjava da je najviše ispunjava vjera: “Za mene je život bez dina potpuno prazan i zahvalna sam Bogu što sam vjernica i muslimanka. Gledam ovaj život kao kratak period koji mi je Allah dao i trenutno ne uživam puno. Mnogo sam sretna kada mislim da su sve tegobe na ovom dunjaluku samo privremene.”

Izvor: stav.ba

PREPORUČUJEMO: