[FOTO] Izgradili su naš svijet: Fotografije iz prošlosti dokaz su hrabrosti radnika Najekskluzivniji pasoš na svijetu je pasoš Suverenog malteškog vojnog reda Bosanka Esma Voloder najljepša žena Australije Đerzelez Alija – jedan od najvećih opjevanih bošnjačkih junaka osmanskog doba U Laktašima otkriven Balkis, jedna od najstarijih episkopija u BiH Najteži dan u historiji grada: 22. jula 1993. na Sarajevo ispaljeno 3.777 granata Bitka kod Lipljana – Najveća pobjeda Husein kapetana Gradaščevića nad osmanskom vojskom Prva bosanska kraljica Doroteja Vidinska i vjenčanje za Tvrtka I Kotromanića – dokaz čvrstih veza bosanskog i bugarskog dvora Dolazak Slavena na naše prostore i stapanje sa ilirskim stanovništvom PROCES PRELASKA NA ISLAM U BOSNI: Jedan od fenomena u Evropi Gradačac: Tajne Starog grada i kule Zmaja od Bosne Bošnjaci Podrinja odgovorili na Dodikovu fašističku izjavu: Podrinje je naše i ne idemo iz njega! DJEČAK U CRVENOJ TRENERCI Prva bosanska kraljica Doroteja Vidinska i vjenčanje za Tvrtka I Kotromanića – dokaz čvrstih veza bosanskog i bugarskog dvora PODZEMNO BLAGO KOJE ČUVAJU VILE PRIČE O BOSANSKIM ŽENAMA: PJESNIKINJA ANKA TOPIĆ Hirurg traži dječaka Hasana kojeg je operisao prije pada Srebrenice: “Želio bih znati samo jedno” Prvu srednju školu za žene na prostoru današnje Bosne i Hercegovine su 1869. godine otvorile dvije Engleskinje Bosanskohercegovački gradovi su prve kafane imali prije Beča i Pariza – otvaranje prvih kafana u Bosni Avdić: Na strijeljanju smo se krili jedni iza drugih (VIDEO) Puno je godina prošlo od 07.07.1992. babo moj, ne smijem ni početi brojati. MISTERIOZNO OTKRIĆE KOD PRNJAVORA: Pronašli rupe pune ‘zlatnog’ pijeska! Dr. Ibrahim Kajan piše za INS: Čija je naša Katarina? Sarajevo podiže spomenik čuvenim “Vikićevcima” Kako je osmanski beglerbeg u Bosni stao u zaštitu francuskog konzula Davida Pisma i snimci iz 1994. koja nikada nisu stigla na željenu adresu: Srebreničani nisu gubili nadu “Zaplakala šećer Đula”: Jedna priča o ljubavi, hrabrosti i časti – Video ‘Ja nisam tu’ – jedna od najemotivnijih pjesama iz rata; napisao je dvanaestogodišnjak – VIDEO BiH napravila prvu domaću pušku! Kad su Čola i Brega došli kod Dine Merlina na Bajram, majka nije bila oduševljena: ‘Šejtani, kao i ti…’ Spomenik Mehmed-paši Sokoloviću: Srbovanje i mitomanisanje u Višegradu Blaž Kraljević 1992: Nema podjele BiH, sačuvat ćemo je za sve nas Derviš-paša Dedaga Čengić: Čengić Vila u Sarajevu nosi ime po njemu Smail-aga Čengić: Junak proslavljen u ratu sa Crnogorcima “Muzej Hercegovine” čuva začuđujuća rješenja neimara Hajrudina za gradnju Starog mosta” Srednjovjekovni bosanski vitezovi – simbol prestiža i udarna snaga srednjovjekovne bosanske vojske Djed Crkve bosanske: Duhovni poglavar svih heretika Evrope i simbol bosanske srednjovjekovne posebnosti Zašto i kako je ubijen Bošnjak Mehmedalija Mak Dizdar? OVO JE DOKAZ DA JE BOSNA NEUNIŠTIVA: Pogledajte šta su franjevci uradili za žrtve genocida u Srebrenici… Za Marš mira do danas prijavljeno 2.500 osoba iz cijelog svijeta IZAČIĆ: BEDEM S KOJEG SE BRANI SRCE KRAJINE (VIDEO) Tadašnja svakodnevnica: Snimak jednog običnog dana u Sarajevu iz 1939. godine Godišnjica smrti Adija Lukovca: Pionir elektronske muzike u Bosni i Hercegovini Kad stranci posjete BiH: Zadivljujuće odredište ispunjeno beskrajnim količinama ljepote i šarma Vuk Karadžić: “Da su svi Bošnjaci bili složni, prije bi oni Sultana nadvladali nego on njih.” Herojska pogibija Hifzi bega Đumišića: Jedan od najvećih junaka XIX stoljeća u ratovima sa Srbima i Crnogorcima Primorac o jednačini – neandertalac kao Bošnjak Srbin, Hrvat Široka društvena podrška zakonu o zabrani negiranja genocida BiH prvi put na prestižnom “Cannes Lions” festivalu kreativnosti Konjička čaršija i Stari kameni most plijene pažnju turista KUĆNI VRTOVI KAO IZ BAJKI Od danas besplatan roaming u zemljama Evropske unije Planirate li na Jadran ovog ljeta? Nakon što pročitate ovo vjerovatno nećete! Savjeti za život bez stresa: Rasporedite energiju, a ne vrijeme Zaboravljena kolonija stećaka kod Prozora Mali Neum i zakopano blago na Majevici Gazi Husrev-begova emernama: Akt civilizacijske tolerancije Oaza mira nadomak Sarajeva: Terapija i druženje s plemenitim životinjama (Video) Fotografija koja se sakrivala čitav vijek: “Na Drini ćuprija” u koloru oko 1900. godine GRAD VISOKO – VIDEO Cazin: Počinje sanacija Berksovog dvorca na Starom gradu Ostrožac i kuće Nurije Pozderca Prof. Imamović: Bosna je srednjovjekovni univerzitetski centar Gradačac se prisjeća svojih heroja i herojske odbrane: Godišnjica formiranja 107. Vmtbr. ARBiH Energija šume: Ako zagrlite drvo, dobit ćete nalet energije Stari grad Bužim: Tvrđava koja je predstavljala kontinuitet života u različitim vremenskim epohama U ZAVIDOVIĆIMA KUGLA UMJESTO “KRIVAJE” PRIČE USPJEŠNIH STRANKINJA U BIH (3): INDONEŽANKA NAPOKON ŽIVI U DRŽAVI KOJA IMA ČETIRI GODIŠNJA DOBA Sandalj Hranić Kosača, veliki vojvoda bosanski Ljepote BiH u 4K rezoluciji će vas očarati! (VIDEO) Kako ramazan provode Bošnjaci u Norveškoj, zemlji gdje ljeti Sunce ne zalazi? Austrijski princ je kahvu u Travniku platio dukatom Snimci dronom: Proljeće u Ljubuškom i zadivljujući vodopad Kravice Ponos Bosanske Otoke: Ramazani i iftari u jedinoj džamiji na riječnom otoku u Evropi Ljubav iza rešetaka: Bosanski gangster i krijumčarka kokaina se zaljubili u zatvoru Avdića džamija u Planoj: Kamena ljepotica u pustoši Stolačka tarča u maju: Jedini sajam s tematikom Srednjeg vijeka u BiH Rocky road ice-cream cake Jelly jaffa cheesecake Louise’s lighter lamingtons (FOTO) Čuvanje tradicije: Stara bosanska soba u kući porodice Kaniža Uloga derviša u formiranju modernih gradskih naselja u Bosni tokom ranog osmanskog perioda Srednjovjekovni bosanski umjetnički stil izrade predmeta “Ad modum bosnensis” – jedna od posebnosti bosanskog srednjovjekovlja Odlučila sam napustiti BiH, jer nisam željela da se sutra iste stvari dese mome djetetu Svetinja: Voda koja poteče svakog šestog maja u podne (Ne)otkrivena tajna gradnje Kineskog zida od koje ćete se naježiti MALME: Od Hellenholm dvorca do bošnjačke palate u Švedskoj Dirljivo pismo najboljeg mladog glumca Njemačke Edina Hasanovića: Želim da moj babo ima mir Mistično mjesto koje pohode mnogobrojni svjetski turisti Kako se nekad dočekivao ramazan KUŠLAT DŽAMIJA KOD ZVORNIKA (VIDEO) Tragom Bošnjaka u Austriji UNSKO SANSKI KANTON – VRATA BOSNE I to je moguće: Stari most, simbol Mostara i čitave države neće biti na službenom suveniru Mostara! Prihvaćeni zahtjevi bh. strane: Gradnja Pelješkog mosta počinje najesen Stolac – grad bogate historije Stećci i nišani kod Ustikoline: Nije to “gomila kamenja” iz prošlosti već blago za budućnost Planinski biseri: Veliko i Crno jezero na Treskavici ostavljaju bez daha (VIDEO) Veliko otkriće u BiH: Narodna predanja se pokazala tačnim “Kako je to otići u krevet gladan…” Video o dječaku zbog kojeg želimo biti bolji ljudi” Posjetili smo jedno od najmisterioznijih mjesta u Evropi: Kakvu tajnu krije nalazište u Zavidovićima?

Avdić: Na strijeljanju smo se krili jedni iza drugih (VIDEO)

About

Nedžad Avdić uspio je preživjeti pakao srebreničkog genocida na mjestima masovnih strijeljanja koje je počinila Vojska Republike Srpske (VRS). Oko dvadeset godina šutio je o strahotama koje je preživio. Danas živi u Srebrenici i ne mrzi nikoga.

Zarobljen je u okolini Bratunca 13. jula 1995. s grupom Bošnjaka i kamionom su prebačeni u selo Petkovci kod Zvornika. Istu noć, iz zgrade osnovne škole izveden je na strijeljanje, na veliki plato pored “Brane crvenog mulja”.

S padom Srebrenice 11. jula 1995. godine, Avdić je zajedno s ocem i brojnim drugim muškarcima preko šuma pokušao doći do teritorije koja je bila pod kontrolom Armije Bosne i Hercegovine (ABiH).

“Otac mi je rekao da ide s kolonom i da je na meni da odlučim gdje ću dalje. Da li u bazu Ujedinjenih nacija (UN) ili s njim šumom. Krenuli smo u velikoj koloni prema Zvorniku. Granatiranje je počelo odmah nakon što smo krenuli iz Šušnjara. Odmah sam izgubio oca i ostao sam. Nikoga oko sebe nisam poznavao”, priča Avdić.

Prema njegovim riječima, granatiranje je nastavljeno i sve je postajalo teže.

“Ranjeni ljudi su uzaludno molili za pomoć, ali se u onom strahu i haosu rijetko ko na njih obazirao. Srpska vojska je pozivala na megafon da se predaju. Vojnici su se ponašali fer i korektno dok nisu svi ljudi izišli iz šume”, kaže Avdić.

Počela su, kako pojašnjava, zlostavljanja, maltretiranja, torture i traženje novca. “Smjestili su nas na jednu livadu i tada počinju maltretiranja još veća. Tjerali su nas da uzvikujemo parole, ‘Živio kralj, živjela Srbija’, da govorimo ‘Srebrenica je srpska zemlja’ i tome slično”, prisjeća se Avdić.

Predveče su s livade kamionima odvezeni u pravcu Zvornika. Avdić i mnogi drugi muškarci nisu vjerovali da odlaze na strijeljanje.

“Ljudi su razmišljali da nas voze u Kalesiju, kao što su obećali kada smo se predali. Međutim, kamioni su krenuli nekim putem između. Mislili smo – ako su htjeli da nas ubiju, ubijali bi nas odmah. Međutim, oni su imali mjesta za ubijanje”, kaže Avdić.

Po dolasku u Petkovce, zatvoreni su u školu, a torture su bile sve veće.

“U međuvremenu su prebijali ljude u hodniku, čuli su se krici i jauci. Natrpane učionice, bez vode i zraka. Pili smo vlastiti urin kako bismo preživjeli. Ljudi su umirali od vrućine doslovno”, pojašnjava Avdić.

Gazio po krvi

S prvim mrakom, krenula su i masovna ubijanja. Teško je opisati taj osjećaj, prisjeća se on.

“Izvodili su po dva-tri čovjeka. Čim bi mi izlazili ispred škole, čuli su se rafali. Tada smo zapravo shvatili da nećemo ići u razmjenu, nego u smrt”, dodaje Avdić.

Oko ponoći je došao red i na njega. Izveden je s grupom muškaraca iz učionice. Svezanih ruku, s povezom na očima, izveden je i ponovo natovaren na kamion.

“Gazio sam po nečemu ljepljivom i shvatio da je to zapravo bila krv. Kamion je nakon desetak minuta došao na branu u Petkovcima, takozvanu ‘Crveni mulj’. Naredili su da po dvojica izlazimo iz kamiona. Dočekivali su nas rafalima kada bismo silazili s kamiona. Krili smo se jedni iza drugih, što je prirodno u tom strahu. Željeli smo živjeti još koji sekund duže”, prisjeća se strahota Avdić.

U tom momentu razmišljao je samo o dvije stvari.

“Razmišljao sam, samo da brzo umrem i da se ne patim, i da moja mama neće nikada znati gdje sam završio”, kaže on.

Nakon izlaska iz kamiona, naređeno mu je da legne na zemlju.

“Ja sam pao na tlo. Ne znam jesam li izgubio svijest ili me je strah i umor savladao. Pogođen sam u ruku i nogu. Meci su zviždali na sve strane. Još jedan metak me je u međuvremenu pogodio u stomak. Bili su užasni bolovi. Gledao sam kako ljudi padaju mrtvi. Na stotine mrtvih pored mene”, kaže Nedžad.

Nakon dugotrajne pucnjave i rafala, nastala je pauza. Shvatio je da je masovna egzekucija završena.

“Jedan srpski vojnik tada je rekao drugom: ‘Jovo, pregledaj tijela. Kod kojeg bude toplo, ispali još po jedan metak u glavu.’ On psuje i govori: ‘Svi su mrtvi.’ U tom momentu staje mi vojnička čizma pored glave. Mislio sam da je došao da mi ispali još taj jedan metak. Međutim, ubili su čovjeka do mene koji je jaukao. Umirao sam od bolova. Molio sam Boga da me ubiju, nisam više mogao izdržati”, kaže Avdić.

Kada se začulo paljenje motora kamiona, shvatio je da je ubijanje, barem za taj dan, završeno. Nedugo nakon toga, srpska vojska je otišla, a on je vidio jednog od ranjenika kako se pomjera.

“Pitao sam ga da li je živ. Dokotrljao sam se do njega preko leševa, usred noći. Bilo je jezivo. Uspjeli smo jedan drugog da odvežemo. Odatle smo dopuzali do jednog kanala u žbunju, prije nego se vojska vratila. Taj čovjek je skinuo majicu sa sebe i previo mi je ranu na nozi”, pojašnjava Avdić.

Lutanje kroz šumu i sela

Šumom su lutali danima, ne znajući gdje se nalaze. Iz obližnje šume, gdje su se krili, gledali su patnje i strahote drugih civila koji su kasnije dovedeni na strijeljanje.

“Danima smo iz šume gledali ubijanja civila. Kamionima i bagerima su mrtva tijela utovarali i odvozili ih negdje. Tako ranjeni, spavali smo u šumama, na pravoslavnom groblju, po porušenim kućama… Nisam znao više koji je dan. Lutali smo kroz srpska sela pet-šest dana. Nismo znali gdje smo uopšte niti gdje da idemo. U toj svoj patnji, izbjegavali smo srpske vojnike koji su patrolirali”, prisjeća se Avdić.

Peti ili šesti dan lutanja, Avdić i njegov saputnik čuli su čovjeka i ženu kako pričaju u jednom selu.

“Čujem, žena kaže: ‘Allah će dušmaninu naplatiti za sve što je uradio našem narodu.’ Tada smo shvatili da smo na slobodnoj teritoriji. Kako smo do nje došli, ni danas ne znam”, govori Avdić.

Selo u koje su došli zvalo se Vitinica. Odatle je prevezen u ambulantu u Sapnu, a zatim i u bolnicu u Tuzlu.

U Petkovcima je ubijen i Nedžadov amidža, čiji su posmrtni ostaci pronađeni u više masovnih grobnica. Otac mu je ubijen na drugoj lokaciji. Brojni rođaci koji su, tražeći spas, otišli u bazu UN-a, ubijeni su za jedan dan.

Nedžad se 12 godina nakon genocida vratio u Srebrenicu. Završio je Ekonomski fakultet u Tuzli.

Dvadeset godina nije o strahotama govorio nikome, izuzev na brojnim svjedočenjima u sudovima. A onda je shvatio da to treba prekinuti.

“Vratio sam se ovdje da živim. Za nekoga je Srebrenica historija, za nas je to život. Progovorio sam nakon 20 godina o svemu. Kao svjedok genocida pričao sam o tome na mnogim fakultetima i univerzitetima širom svijeta”, govori on.

Univerzitet u Lutonu u Londonu (Velika Britanija) dodijelio mu je počasni doktorat zbog doprinosa ljudskim pravima. U objašnjenju stoji da je Nedžad Avdić nakon strašnog užasa došao na mjesto zločina i djeluje pozitivno. Ne mrzi nikoga, prenosi Fokus.

PREPORUČUJEMO: