Latinska ćuprija, most uz kojeg je Sarajevo preraslo u šeher

Najljepši mostovi u Sarajevu nastali su krajem 16. stoljeća kada se grad razvija dolinom Miljacke i prerasta u veliki šeher. Tako i Miljacka postaje žila kucavica, a mostovi spone koje preko rijeke povezuju grad.

Nakon Careve ćuprije sagrađene po nalogu osnivača Sarajeva – Isa-bega Ishakovića i Skenderije, u prvoj polovini 16. stoljeća niče treći most na Miljaci.

Bio je to drveni most između u narodu nazvan Drvenija. Oko 1557. godine nastaje četvrti most – Čobanija, a 1567. godine i peti, Ćumurija. 1585. godine nastaje most pod Alifakovcem – današnja Šeher-Ćehajina ćuprija.

Latinska ćuprija se prvi put spominje davne 1541. godine, također kao drveni most izgrađen neposredno uz sarajevsku čaršiju prije skoro 450 godina…

Prema dokumentima, ovaj most je dao sagraditi sarač Husein, sin nekog Širmerda. Kameni most gradi sarajevski ajan Ali Ajni-beg godine 1565. Poplava koja je pogodila Sarajevo 1791. oštetila je most, a sredstva za njegovu obnovu izdvaja Hadži Abdulah Briga. Obnova je uslijedila 1798/99. godine, a u njoj su učestvovali domaći majstori.

Vjeruje se kako je most imao četiri stuba na kojima je ležalo pet lukova, ali regulacijom Miljacke u 19. vijeku jedan stub biva zazidan, a ćuprija ostaje sa četiri luka. U doba Austro-Ugarske mostu su dodani konzolni trotoari. Građen je od sedre i krečnjaka.

Inače, ovaj most je povezivao desnu obalu Miljacke sa dijelom grada gdje je tada stanovalo kršćansko stanovništvo, koje je u narodu bilo poznato kao Latinluk, pa je tako most i dobio ime Latinska ćuprija.

Ime i fotografije ovog mosta našle su se u središtu svjetske javnosti 1914. godine kada je nekoliko metara dalje od mosta izvršen atentat na prijestolonasljednika Austro-Ugarske monarhije nadvojvodu Franca Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju – događaja koji je poslužio kao povod Prvog svjetskog rata. Na mostu je kasnije podignut spomenik u pomen žrtvama, ali je porušen 1918. godine, njegovi dijelovi danas se čuvaju u muzeju u Sarajevu.

U periodu između dva svjetska rata, poslije Drugog svjetskog rata, pa do vremena agresije na BiH, ovaj most nosio je naziv mladića koji je izvršio atentat na Franca Ferdinanda – Gavrila Principa, da bi mu se 1992. ponovo vratio stari naziv Latinska ćuprija koji je ostao do danas.

Ova povijesna građevina se 2004. godine proglašava nacionalnim spomenikom.

Od 12 kamenih mostova u Sarajevu, do danas su sačuvana samo tri. Niti jedan stari drveni most nije odolio zubu vremena. U najbližoj okolini Sarajeva bilo je pet kamenih i više drvenih mostova, a od svih njih se održala još jedino Kozja ćuprija. O njima još danas svjedoče samo zapisi iz putopisa…

Ovaj spomenik jedan je od 101. nacionalnog spomenika koji se nalazi na području Sarajeva. Priče o tim spomenicima dio su projekta “101. medijska priča o nacionalnim spomenicima u Sarajevu” kojeg provodi Udruženje “Bosanski stećak” s ciljem promocije kulturno-historijskog nasljeđa Bosne i Hercegovine.

Projekat podržava:

BNN.BA

Dobro došli na Kameni Spavač
Podržite naš rad klikom na LIKE ispod.
Hvala